Security

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin
security

Cilj ovog članka nije dati potpunu analizu stanja u hrvatskom zaštitarstvu, već nam je namjera ukazati na neke činjenice, probleme te potaknuti na razmišljanja, kao i ponuditi određena rješenja. Kompletnu analizu od 50-ak stranica je moguće dobiti na zahtjev.

Zaštitarstvo, Security, privatna policija, bez obzira kako zvali tu granu gospodarstva, je visoko profitabilna djelatnost (barem je tako u svijetu) sa velikim brojem tvrtki koje se bave ovim poslom, kao i velikim brojem zaposlenika, zaštitara i drugog osoblja.

Dugo se bavim ovom djelatnošću (preko 25 godina u policiji i 20 godina poslovima vezanim za zaštitarstvo) i vjerujem da dobro poznajem prilike koje vladaju u zaštitarstvu u Hrvatskoj, a nedavno sam završio i istraživanje te komparativnu analizu sa mnogim drugim zemljama. Između ostalih, istraživao sam stanje u Americi, Engleskoj, Irskoj… Nažalost, većina podataka koje sam prikupio, ukazuju da je stanje zaštitarstva kod nas najgore od kompariranih zemalja i ni blizu nije zadovoljavajućem. Temeljni problem je što ova struka kod nas nije afirmirana, praktički ne postoji. Zaštitari postaju oni djelatnici koji nisu mogli naći posao u svojoj struci te su završili kratki tečaj. Sada je i to upitno, jer sve veći broj njih odlazi na rad u inostranstvo, motivirani boljim radnim uvjetima i većom plaćom. U zemlji vlada kronična nestašica djelatnika. Predviđam da će situacija biti u skorije vrijeme i gora.

Prema nekim podacima, trenutačno nedostaje između 3000 i 4000 zaštitara, a na tržištu je preko 150 tvrtki, što je po našem mišljenju puno previše. U trenutačnoj situaciji ova konkurencija ne daje pozitivne rezultate, već naprotiv, suprotne. Damping cijenama se skida cijena rada, zaštitarima pada plaća, što pak rezultira negativnom selekcijom i slabijom kvalitetom. I tako u krug.

Najveću krivnju snosi zakonodavac koji je dozvolio kriminalcima da se bave zaštitarstvom.

Plaće i broj zaštitara

I dok u Hrvatskoj zaštitar za puni fond sati mjesečno zaradi 2500-3000 kn (često je to i više od 200 sati), dotle je prosječna godišnja plaća zaštitara u Americi $24,353 . U Engleskoj je za isti posao godišnja (prosječna) plaća £20,498, dok se u Irskoj kreće do 25,000€.

Inače, u Americi ima preko 1.1 milijun zaštitara, u usporedbi sa 800.000 policajaca. Hrvatska ima oko 14.000 zaštitara i preko 20.000 policajaca. Prema istraživanjima, polovica svjetske populacija živi u zemljama gdje je broj zaštitara veći od broja policajaca.


U svijetu zaštitarstvo bilježi ogroman rast, te se računa da ukupno ima oko 20 milijuna privatnih zaštitara, a da zaštitarska industrija (sektor) vrijedi oko 180 milijardi $, te da će do 2020 dostići vrijednost od preko 240 milijardi $, što je više od BDP-a stotinu zemalja (uključujući Portugal, Rumunjsku i Mađarsku).

Najveća zaštitarska firma na svijetu je  G4S koja zapošljava oko 585.000 zaštitara i godišnje uprihodi oko  10 milijardi $.

Uspješnost hrvatskih tvrtki

Dugo vremena je u Hrvatskoj Sokol-Marić bila najveća i najuspješnija zaštitarska tvrtka, ali je zbog poznatog slučaja s Agrokorom zapala u probleme. To je iskoristio Securitas, strana firma, koja je iskoristila okolnosti i pokupovala više manjih firmi u Hrvatskoj, uglavnom zadržala bivše vlasnike i rukovoditelje, koji su nastavili raditi pod novim imenom. Nikakav pomak u smislu kvalitete usluga nije postignut, ali je ime omogućilo dobivanje mnogih unosnih poslova.

Ja sam radio u Securitasu u Zagrebu i okolici Zagreba. Tamo ćete biti robovi – često i u katastrofalnim uvjetima rada. Ja sam tamo radio i isto sam sanjario kad dođu Šveđani da sam uhvatio boga za bradu,. Šveđani nisu doveli svoje menađere i svoje ljude, nego koriste istu bivšu ekipu. Forum hr.

Napravili smo analizu kvalitete vodećih 10 firmi u Hrvatskoj, koju vam na zahtjev dostavljamo. Rezultati će vas iznenaditi. Zatražite putem emaila analizu.

Kako to izgleda u financijskom smislu, prikazano je na tabeli.

tablica prihoda zaštitara

Zakonodavni okvir

Velik dio problema izvire iz temeljnog zakona: Zakon o privatnoj zaštiti, kao i iz Zakona o zaštiti novčarskih institucija. Oba su se zakona (posebno prvi) često mijenjala, mijenjali i imena, ali ne na bolje, a neki su i stvorili nove problema. Jedan je od njih inflacija zaštitarskih firmi, gdje gotovo svatko može otvoriti istu, uz smiješne uvjete, gdje vam vodoinstalater može ugrađivati sigurnosnu opremu i raditi sigurnosnu provjeru.

Vjerujemo da ne biste pristali da vas operira osoba koja nikad nije vidjela pacijenta, a prodaje medicinsku opremu. Zašto se to dopušta u zaštitarstvu? Zašto ne postoji kriminalistička posudba, zašto je to dato u ruke tehničke struke? Na više stručnih skupova sam naglašavao problem, ističući primjer da npr. nadzorne kamere stavljaju tamo gdje ima mjesta, ne prema stvarnoj potrebi, a o kvaliteti da ne govorim.

Jedan od paradoksa Zakona o zaštiti novčarskih institucija (o čemu sam ranije pisao ) je i taj, da je propisan veći stupanj zaštite za objekte u kojima nikada nije bilo oružanog prepada, a mala je ili nikakva mogućnost da će i biti, dok je za one objekte gdje su česti napadi, propisana minimalna zaštita-mjere.

Tu su i mnogobroni Pravilnici  koje donosi ministar UP-ova, sami za sebe problem, jer ljudi koji rade na njima nemaju iza sebe kriminalističku praksu. Na jednom savjetovanju o sigurnosti banaka, na koje sam pozvan, postavio sam 2 pitanje ovl. osobama iz MUP-a: da li znaju broj razbojništava u banke u prethodnoj godini i da li znaju broj otkrivenih od strane policije. Nisu znali, a to sam i očekivao.

Problemi zaštitara

Ništa novoga ako kažem da je posao zaštitara težak i često opasan. Male plaće, prekovremeni (a ne plaćeni) sati, seljenje s objekta na objekt, ograničene ovlasti. nemogućnost napredovanja, problemi sa srednjim i nižim rukovodnim kadrom koji imaju svoje “ljubimce”, samo su neki od njih.

Često su zaštitari izloženi i zahtjevima od strane rukovoditelja objekta kojeg čuvaju, koji i ne spadaju u djelokrug rada, ali ih izvršavaju, kako bi sačuvali posao. (košenje trave, zalijevanje cvijeća, nošenje pošte po kancelarijama, odlazak po gablec i mnogo toga drugoga).

Nažalost, niti obuka zaštitara nije dovoljno kvalitetna. Uporaba vatrenog oružja (teoretski, a posebno praktični dio gađanja) svedeni su na minimum. Poznavanje propisa, kriminalistike i dr. je rudimentalnog karaktera. Svojevremeno sam radio anketu kojom je obuhvaćeno oko 700 zaštitara, a preko 80% njih nije znalo kako se zove temeljni zakonski akt. Oko 70% njih nije znalo nabrojati svoje ovlasti, iako su svi imali zaštitarske iskaznice na kojima su iste nabrojane.

Prigodom obilaska nekih banaka, upitao sam zaštitara koji je imao svoju sobu s video nadzorom, što bi učinio da vidi razbojnika s vatrenim oružjem kako ulazi u banku, odgovorio je da bi repetirao pištolji istrčao iz prostorije i u šalter sali pružio otpor napadaču, pucajući. Tko bi brojao mrtve?

Moj zaključak je da samo selektirani, educirani te stimulirani zaštitari mogu biti dobri zaštitari.

Kako poboljšati stanje?

Ovakva situacija nije nastala preko noći, pa se tako i ne može riješiti. No, izlaz postoji, a on je prije svega moguć u reduciranju broja zaštitarskih tvrtki, što je moguće učiniti Zakonom. Zakonodavne okvire svakako treba mijenjati. Pojačati inspekcije MUP-a na terenu. Raditi na svijesti potencijalnih i sadašnjih korisnika usluga da je ulaganje u zaštitu investicija, a ne trošak, što dovodi do redukcije nekvalitetnih firmi, inzistirati na kvaliteti, posebno kod Javnih pouzeća, kada to već Zakon o javnoj nabavi omogućuje, povećati cijenu sata.

Osim poboljšanja edukacije pri dobivanju ovlasti za zaštitara, potrebna je stalna edukacija na razini tvrtke, posebno kada je u pitanju specijalistička obuka za pojedina radna mjesta kao što su zaštita novčarskih institucija, pratnja novca i sl. Isto tako treba dodatno educirati niži, srednji, pa i viši rukovodni kadar.

Zamjetno je su gotove sve zaštitarske tvrtke svaštarske. Dovoljno je pogledati njihove web stranice gdje ćete naći široku lepezu usluga, od detektivskih, preko pratnje novca, prodavanja opreme, do čuvanja smetlišta. Mišljenja sam da bi specijalizacija dovela do znatnog podizanja razine usluga, a time i do mogućnosti dobivanja viših cijena na tržištu, što bi pak rezultiralo većim plaćama, boljim radnim uvjetima i povećanjem broja zaštita.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

O meni

Preko 25 godina u policiji i to na najodgovornijim radnim mjestima, poput načelnika na 3 policijske postaje, šefa Odsjeka za suzbijanje razbojništva, te dugo godina kao načelnik kriminalističke policije u Zagrebu. Zbog iznimnih zasluga i uspjeha u radu  višekratno odlikovan od strane prvog Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana.

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Popularno na blogu

Nešto vas zanima?

Scroll to Top